Azbukovica je bila naseljena još u praistoriji o čemu svedoče nalazi iz nadgrobnih humki u Lonjinu i gradinska naselja iz Rujevca. U vreme Rimskog carstva kraj je pripadao provinciji Dalmaciji, putevima povezivao Domaviju i Singidunum. Za zaštitu ovog i puta dolinom Drine, Rimljani su podigli nekoliko utvrdenja od kojih su najpoznatija bila Ðurim, Nemić, Gradac i Kulina-Mikuljak.
Rimljani su koristili i rudnike u Crnči, kojima se upravljalo iz Domavije (današnja Srebrenica), a ostaci naselja iz tog perioda pronađeni su u Vrhpolju, Crnči i Uzovnici. U Gračanici i danas postoje temelji bazilike iz 4. veka, a rimski spomenici nalaze se raštrkani po Azbukovici ili su u Narodnom muzeju u Šapcu, jer Ljubovija nema svoj muzej.
Kroz srednji vek Azbukovica je bila u sastavu Vizantije i srpskih država, a sve vreme korišceni su rudnici Lipnik i Veliki Majdan. U zvaničnim dokumentima, najstariji za sada poznati spomen je spomen Lipnika iz 1319. godine. Na reci Ljuboviđi u selu Gornja Ljuboviđa sačuvan je srednjevekovni most koji je bio na karavanskom putu prema Valjevu i Beogradu, poznat u narodu kao Latinska ćuprija, u Gornjoj Trešnjici su ostaci srednjovekovnog Velikog i Malog grada, a ima i nekoliko kompleksa spomenika - u Uzovnici, Rujevcu, Crnči i Gornjoj Trešnjici.
U ovo područje Turci su došli odmah posle pada Smedereva, 1459. godine. Zbog značaja rudnika Crnca ovaj kraj je bio carski has koji je po najvećem selu dobio naziv has Bukovica, pa je verovatno od toga nastao i naziv Azbukovica. Turci će utvrditi, ojačati i naseliti srednjevekovnu tvrđavu Soko grad, koja će biti neosvojiva sve do predaje 1863. godine kada je i porušena.
Ljubovija je 1860. postala sresko mesto, a 1871. godine, ukazom Milana Obrenovića, varošica. Međutim, već 1896. godine hirovita Drina će Ljuboviju sravniti sa zemljom i ona se od tada razvija na današnjem mestu, oko tri kilometra uzvodno i malo udaljena od Drine, Jabučje.
U prvom svetskom ratu narod ovog kraja mnogo je stradao u odmazdama posle velikih bitaka na Gučevu i Mačkovom kamenu. Nekoliko sela ispod Mačkovog kamena dočekalo je kraj rata bez polovine muškog stanovništva. U Drugom svetskom ratu Azbukovcani su učestvovali od 1941. godine u oba pokreta - četnickom i partizanskom, ali će zbog ovog prvog, čitav kraj 30 godina ispaštati, potpuno zanemarivan od strane Republike, što ce pojačati stalno prisutno iseljavanje stanovništva.
Ljubovija je dobila ime po begu Juboviću, koji je u vreme društvenog i ekonomskog uspona, sagradio kulu iznad polja Drabića.
Istorija





